Copyright: TZ Osječko-baranjske Županije

Tvrđa
Cca 1.5 km od centra grada
Kulturna i povijesna znamenitost

Kasnosrednjovjekovni Osijek izgrađen je na širem području današnje Tvrđe. Tvrđavu su, po uzoru na nizinske nizozemske utvrde, austrijske vlasti planski gradile od 1712. do 1722. kada je, uglavnom, dovršena, iako su gradnje manjega opsega nastavljane do 60-ih godina 18. stoljeća. Tvrđa se sastojala od 7 bastiona - smještenih od istoka prema zapadu oko gradske jezgre, tvrđavskog roga, zaštitnog zida i jarka - te zaštitne utvrde opasane s vanjske strane glasijama (prostor današnjeg Vijenca Ivana Meštrovića i Drvljanika). Unutrašnjim prostorima Tvrđe dominiraju dvije najvažnije prometnice: Cardo (današnja Franjevačka ulica) i Decumanus (Ulica Franje Kuhača). Do 1715. sagrađeni su u sklopu radova izgradnje tvrđave bastioni na istočnoj, južnoj i zapadnoj strani. U sklopu tih radova dovršena su i dvoja tvrđavska vrata - Porta Aquatica (Vodena vrata, očuvana su do danas zajedno s Vodenim tornjem) vodila su prema rijeci Dravi i Porta Nova (Nova vrata, na jugu Tvrđe u smjeru budućega Novog grada). Godine 1716. izgrađena su i, treća, Porta Valpoviensis (Valpovačka vrata) kroz koja se iz Tvrđave izlazilo u Gornji grad. Da se iz Tvrđe olakša pristup mostu 1783. odlukom cara Josipa II. kroz bedeme probijena su četvrta tvrđavska vrata - Porta Imperatoris (Carska vrata). Kroz ta se vrata izlazilo na most preko Drave k novosagrađenoj cesti prema Bilju u Baranji, a vodio je iz njih put i u Donji grad. Ta gradnja posljednji je zahvat kojim je tvrđava dobila konačni izgled.Tvrđa je u prvoj polovici 18. stoljeća promijenila svoj izgled. Izgrađene su zgrade za potrebe vojske, crkve, samostani i građanske kuće u baroknom slogu. Na tornju glavne straže nalazio se sat, a uvedena je i ulična petrolejska rasvjeta.

U Tvrđi su 1729. otvoreni gimnazija, tiskara i njemačko kazalište, a proveden je i javni vodovod i kanalizacija, pa su s pravom Slavonci i Osječani Tvrđu nazivali "Metropolis urbs". Tijekom vremena vojno se značenje osječke Tvrđe smanjivalo. U 18. i 19. stoljeću Tvrđa je multietnički grad u kojem su živjeli Hrvati i doseljenici iz Štajerske, Kranjske, Bavarske, Moravske, Italije, Francuske, Ugarske, Bugarske. Tvrđa je tada imala obilježje internacionalnog dijela Osijeka. Tvrđavske zidine kočile su gospodarski i prometni razvoj grada, pa su stanovnici Tvrđe 1923. započeli rušenje bedema oko Tvrđe. Izgradnja elektrane i uvođenje električnog tramvaja u promet ubrzalo je te radove, pa je obrambeni dio tvrđave do 1926. godine do temelja porušen. Nestala su troja vrata i cjelokupni zidni plašt oko gradske jezgre s istočne, južne i zapadne strane. Tvrđa pripada najznačajnijim starim hrvatskim gradskim jezgrama i najveći je sklad baroknih vojnih zgrada očuvanih do danas. Zbog povijesnih i graditeljskih značajki, tvrđava Brod je danas spomenik nulte kategorije.


Župna crkva sv. Petra i Pavla Centar grada
Sakralna građevina 

Copyright: TZ Osječko-baranjske Županije

Ova velebna neogotička građevina, najveća župna crkva u Hrvatskoj, s tornjem visokim 90 metara, građena je četiri godine, od 1894. do 1898., na mjestu istoimene stare gornjogradske crkve, prema nacrtima njemačkog arhitekta Franza Langenberga i bečkog arhitekta Richarda Jordana, a na inicijativu biskupa Josipa Jurja Strossmayera, najznamenitijeg Osječanina, koji ju je osobno posvetio.

Taj znameniti crkveni objekt, koji Osječani od milja zovu katedrala, treći je po veličini u Hrvatskoj, odmah nakon đakovačke i zagrebačke prvostolnice.

Crkva je sagrađena od tri i pol milijuna opeka, a ima i obojane kamene oltare. Zanimljivo je da je središnji oltar obojan, kao i dva desna, Blažene Djevice Marije i svete Terezije Avilske, no za svetog Antuna Padovanskog i svetog Josipa više nije bilo novaca, pa su oltari s lijeve strane ostali neobojani. Poznati slikar Mirko Rački u četiri je godine, od 1938. do 1942. godine, naslikao 78 zidnih slika na kojima je portretirao 120 ljudskih likova.



Kapela Sv. Roka
Sakralna građevina

Kapela Svetog Roka u današnjoj Strossmayerovoj ulici najstarija je kršćanska crkva u gradu. Postojala je još 1684. godine u doba osmanske vladavine Osijekom. Današnja barokna crkva građena je 1739., a završena 1740. godine. U njoj su u 18. stoljeću sahranjeni neki ugledni Osječani. Među njima je i gornjogradski administrator isusovac pater Ivan Forster, koji je umro od kuge te Mihajlo Alojzije Mačković, tridesetničar osječke solane.



Kopački rit
Cca 10km sjeveroistočno od centra grada
Park prirode

Copyright: TZ Osječko-baranjske Županije

Ovdje se stapaju prirodne istinske ljepote i žestoka prirodna borba za životom. Ovaj močvarni rezervat je najveće mrjestilište ribe, a tu živi i više tisuća srneće divljači, divljih svinja, jelena i pernate divljači, te je ujedno i pravi ornitološki rezervat, budući da u njemu boravi preko 270 vrsta raznih ptica. Ovdje možete doživjeti pravi ugođaj prirode u kojem prevladava raznovrsni životinjski svijet, koji Vas srdačno ugošćuje.



Đakovačka katedrala
Cca. 42 južno od centra grada
Sakralna građevina

S koje god strane prilazili Đakovu, prvo što ćete ugledati je žar opeke dvaju tornjeva i kupola najljepše katedrale na prostoru od Venecije do Istambula. Bazilika Sv. Petra koju je 1866 god. započeo graditi biskup Strossmayer, građena je punih 16 godina, a u objekt je ugrađeno 7.000.000 komada opeke koja je pečena u Đakovu. U unutrašnjosti katedrale nalazi se sedam oltara i orgulje sa 5.486 svirala. Na platou ispred katedrale tradicionalno se svake godine održavaju Đakovački vezovi.



Ergela lipicanaca u Đakovu
Cca. 42 km od centra grada
Prirodna znamenitost

Copyright:  TZ Osječko-baranjske Županije

Ova je ergela bila dobro poznata još za vrijeme Austro-Ugarske od kada se uzgaja isključivo pasmina lipicanaca. U njoj se danas nalazi izuzetno vrijedna genetska populacija konja lipicanske pasmine koja služi na ponos cijeloj Hrvatskoj i svakako je dio turističke ponude u kontinentalnom dijelu naše zemlje.



Bizovačke toplice
Cca. 21 km od centra grada
Atraktivno turističko odredište u Bizovcu, koje je okruženo poljima suncokreta, nudeći razne smještajne kapacitete, kupališta sa termalnom vodom i toplice za rehabilitaciju. Istraživanja su pokazala da bizovačka termalna voda ima rehabilitacijska svojstava za liječenje bolesti lokomotornog sustava, živčanog sustava, te ginekoloških bolesti. Posebno je atraktivan vodeni grad s nekoliko bazena i nizom zabavnih atrakcija poput, špilja, jacuzija, aquagana, gljivom i bazenima za neplivače. U sklopu toplica nalaze se brojni sportski tereni za nogomet, košarku, tenis, rukomet, te opremljeno i uređeno dječje igralište za zabavnim sadržajima. Istraživanja su pokazala da bizovačka termalna voda ima rehabilitacijska svojstava za liječenje bolesti lokomotornog sustava, živčanog sustava, te ginekoloških bolesti.


Ilok
73km jugoistočno od centra grada
Grad Ilok je najistočnija točka Republike Hrvatske, smješten na obroncima Fruške gore, uz desnu obalu Dunava u području Srijema. Povijest, ljudi, kultura, Dunav, vinogradi i vino kreirali su jedinstvenu cjelinu, biser kićenog Srijema i Hrvatske, povijesni Cuccium, Wylok, Ujlaky..., današnji najistočniji hrvatski grad, bedem i branik zapadne kulture.

Copyright: TZ Osječko-baranjske Županije

Ilok je početak i kraj dijela hrvatske povijesti i hrvatskih granica, grad kraljevske prošlosti, slikovitog izgleda i sve više GRAD VINA.

Burnu iločku prošlost i danas možete vidjeti i osjetiti čim kročite u staru, srednjovjekovnu gradsku jezgru. Zidine tvrđave, dvorac kneževa Odescalchi s renesansnom parkovnom arhitekturom (u kojemu se nalazi i rijetko drvo ginko biloba), crkva i samostan sv. Ivana Kapistrana, stari vinski podrumi i spomenici osmanlijske kulture dio su starog, urbanog kompleksa koji spada među najočuvanije i najzanimljivije u kontinentalnoj Hrvatskoj.


Dvorac Prandau – Mailath
Donji Miholjac - 53 km sjeverozapadno od centra grada
Kulturna i povijesna znamenitost

Copyright:  TZ Osječko-baranjske Županije

Stari dvorac, jedna od prvih većih zgrada u Donjem Miholjcu, sagrađena je 1818. godine za vlastelinsku obitelj Prandau. Zgrada je građena u kasno-baroknom stilu, a bila je i prva koja je, u cjelosti, pokrivena crijepom. Ima dva salona, četrnaest soba, te nekoliko kuhinja i smočnica. U parku oko dvorca sagrađen je i staklenik za tropsko i zimsko bilje. Gradnja novog dvorca počinje 1903. godine nakon posjeta cara Franje Josipa Donjem Miholjcu. Upravitelj miholjačkog imanja grof Ladislav Mailath gradi ga u engleskom Tudor stilu, koji obiluje brojnim kulama mansardnim prozorima, te prostranim terasama i balkonima. Dvorac je imao vlastiti izvor električne energije, vodovod te centralno grijanje uz kombinaciju kaljevih peći i otvorenih kamina.Cca. 38 km od centra grada



Vukovar
Cca. 38 km od centra grada

Vukovar je najveći hrvatski grad i riječna luka na Dunavu, u hrvatskom dijelu Srijema. On je i upravno, prosvjetno, gospodarsko i kulturno središte Vukovarsko-srijemske županije. Među mnoštvom vrlo atraktivnih građevina ovog baroknog grada ističu se dvorac Eltz iz XVIII st., barokne zgrade u središtu grada, franjevački samostan, župna crkva sv.Filipa i Jakova, te pravoslavna crkva sv. Nikolaja.

Izvan grada na obali Dunava prema Iloku nalazi se Vučedol, bogato arheološko nalazište. Obredna posudica Vučedolska golubica smatra se svojevrsnim simbolom grada. Vučedol je i poznato izletište, raj za ribiče s prekrasnom pješčanom plažom na Orlovu otoku.

Atraktivno ušće rijeke Vuke u Dunav, šetališta uz Dunav i uređene plaže osiguravaju športsko-rekreacijske aktivnosti tijekom cijele godine, a posebice u toplom dijelu godine kada je moguće kupanje.